Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

09.10.2018.

Dusa za zbogom

.............................................

Gledala sam te, nemocna, kako places. Slutila tvoju beskrajnu tugu, tvoj strah da se necemo vise nikad vidjeti. Micao si usnama i znam da si mi zelio ponoviti neke jako vazne zivotne lekcije, da je zivot dobar, da nikad ne odustajem. Micao si usnama bez zvuka a tisina koja je lebdila oko tebe je bila hladna i smrzavala je moje srce.
.............................................

Otisao si tiho, onako kako si i zivio. Plakali smo skupa, milovala sam tvoje celo i gledala u tvoje oci koje su se gubile u daljini. Nisi se borio samo si blago stisnuo moju ruku.
Nadam se, najdrazi moj, da cemo se u toj daljini nekad pronaci,

............................................

Malo li je blogerskog papira za svu tugu moju.

............................................

When I am alone I sit and dream
And when I dream the words are missing
Yes I know that in a room so full of light
That all the light is missing
But I don't see you with me, with me
Close up the windows, bring the sun to my room
Through the door you've opened
Close inside of me the light you see
That you met in the darkness
Time to say goodbye
Horizons are never far
Would I have to find them alone
Without true light of my own with you
I will go on ships over seas
That I now know
No, they don't exist anymore
It's time to say goodbye....

Zbogom, plemeniti oce moj.....
21.07.2018.

Ljeto

Nasmijana, jutros sirom otvaram dusu.


Kako li je, tek, biti sretan....??


29.06.2018.

Lica

Budim se svako jutro sa mislju kako ce bas ovaj dan biti odlican, kako cu u njemu zatvoriti sve nedovrsene price i nasminkati smisao.

Zvuk klavira me pozdravlja; ponekad pomislim kako je zivot kao tipke klavirske, crno bijele, tanane, kako treba pazljivo birati da muzika bude smislena i hrana za dusu. U G minor se utapam lagano, lagano poput rijeci u peru pjesnika....zatvorenih ociju smisljam cvijetne livade prepune sretnih ljudi. Kisa i dalje pada, neupitana, rosi prozore.

I jutros, pronalazim sitne tragove na prasini svoje duse....

Napisi opet stih ili dva, zasto se stidis? Nije valjda da je mali stihoklepac koji je zivio u tvojoj glavi netragom nestao...mozda si ga zakopao u surovu zemlju bez sustine, u zemlju u kojoj vise ni strah ne postoji? Uzmi ogledalo i pogledaj se. Ogledalo je najbolji putokaz.

Moja cista misao stoji iza tebe, u molitvi ali imena se vise ne sjecam.
Izvini za zaborav   :(



Noviji postovi | Stariji postovi