Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

19.05.2018.

Slika

I onda, kad su tragovi stopala na pijesku ispisivala ruzu, divnu pjescanu ruzu miomirisnu od djetinjstva, od srca koje je samo kucati znalo, slutila sam da ce jednom ovako biti... ___________________________________________________________________________

Za sad samo ruza slikana u pijesku
ruza sa hiljadu latica
Sama, bez mirisa
Sjeca se moga djetinjstva.

Kao da su mi ukrali nesto
u nekom mangovenju se sjecam
kao da su me lisili vode, smijeha
u grcu trenutka koji je vristao.

Kao da su me sputali zivotom, cekanjem
prosutim mlijekom i mojim ocima usamljenim
kao da su mi hiljade iglica u srce stavili
pa je umorno, umorno jer ne sanja.

Kao da su mi... ukinuli snove
i svezali kao pritku u bastu jasmina
koji mirise, mirise...
17.05.2018.

Duša čežnjom procvili

Moć koju imamo, bilo zbog duhovne prakse, bilo da nam ju je dala osoba koja nas voli, ne bi smjeli koristiti da to biće gurnemo u mračan bunar slomljenog srca i vjere i poklopimo ga poklopcem beznađa već da moć koristimo da nam srce i ruke budu snažne da podignemo drugu dušu i dignemo je do Boga, da joj naše ruke, leđa, srce budu stabilan oslonac, tlo na kome mogu sigurno stajati.
<3



19.04.2018.

Disem...



U stvari, nikad ne znas kako ce te "sutra" osinuti, kojom pjesmom...zalosnom ili snenom.
Sinoc nisam ni pomisllila da cu jutros misliti o tebi. Tvoje ime se prestravi u mojim ocima.

Ipak, moje srce vec odavno kuca nekim drugim ritmom...makar je jedna njegova krletka tvoj damar na blogerskim poljima...o idi, utopi se u moru obicnosti bijela ptico!
Ionako sam odavno prazna bez tebe.


Noviji postovi | Stariji postovi