Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

30.04.2019.

Paleta

Potpuno savijena u mimohodu dana bojim kisne kapi. I ovo svitanje se rastace kao kuglica sive boje pogodjene vodom, razasuto po prstima, dlanovima, ocima.
Novi dan ce postati dan umiranja...sa njim nece osvanuti samo oblak, a novi zivot ce...sa mnom starom, rastresenom, tuznom uskrsnuti kao slijepac.


Moja rijec je bol...
Moja slika je muzika.

27.04.2019.

Tucet ruza


Brizljivo zamotane u svilu, u dugom cekanju cvjetaju tugu ususkanu.

Nema me, kao i obicno, nigdje u pricama. Samujem, kao rukom odbacena, kao mrazom ubijena. Na razboju dana od sarenih kapi tkam tugu svoju...
...daleko li je dan novih Svitanja...mirisem...



29.10.2018.

Jablane

Dok si ti listao....toliko toga se u mom zivotu desilo...

Najbolnija je Dusa za zbogom koje jos nisam izrekla, uredno potkresani vrhovi ukrasne ograde da se ne vidi sta place iznutra, koraci na prstima da opet sudbinu ne protresem jer ne znam cime sad moze udariti.
Stalni strah sa osmijehom, drhturenje u zoru i fetus polozaj.
Tatu nikako da isplacem, pece ziva rana...

Ali frizura je tu, ne dam se ja. Tek ponekad mahnem svojim starim vozovima na tracnicama kojih vise nema, usudim se pogledati kroz vrijeme u zvijezde koje su nekad tako stajale. Posmatram lisce, ovako isto venu moji dani tugom dodirnuti, sudbinom okahreni. Svako vrijeme ima svoje breme.

Ovo je cini mi se, najteze.


Noviji postovi | Stariji postovi