16. 12. 1770

Dobro je poceti dan Mjesecevom sonatom. Volim Beethovena. U njegovoj muzici ima vatre u kojoj i najtezi bol moze sagorjeti; strast jednog astroloskog Strijelca kojom lijeci, gazi, ljubi, preporadja i…najvise ljubim Silencio. Lici mi na mekanu postelju paperjastih snova u kojoj beskrajno uzivam…

Pa dobro mi jutro spavalice! Prvi dan sam prespavala pod napadom migrene (ako se po jutru dan poznaje, ja sam ove godine nastradala pravo) a danas rezimiram bistre glave sta i kako; mnoge odaje duse svoje moram provjetriti, precistiti…i ove nove bore koje su se rodile posljednjih mjeseci od preteskih misli i mnogih suza moram popeglati…zato zivot u ruke i samo naprijed!

I jos da posaljem lahor ka jednom hrastu; ranom zorom mi je mahnuo ni osjetila nisam dok oci nisam otvorila. Evo masem i ja njemu, najljepse sto znam 🙂

Bila sam tu do prekjucer; od jutros sam odlucila da preselim u neka sretnija vremena. Jucerasnji dan je bio vakuum kroz koji sam sretno prosla, bolna ali neozlijedjena. Razgrnutih kosa i otvorenih dlanova pozdravljam godinu koja dolazi; sretniju i pametniju!!

Leave a Reply