Opet se prostrla neka sjeta….onako poluzatvorenih kapaka razmisljam o tebi. Bez boli.
Jucer smo razmijenili par pisanih rijeci; poludrugarskih, sa odjekom daleke ceznje. Zaboravih ti napisati Znas li da odavno vec ne placem vise? Znas li da sam krenula dalje, ocrtala staze ispred i iza sebe, oznacila puteve i rastjerala maglu? Prestala sam traziti ono sto sam uz tebe imala i zakljucala se u odaje samoce. Sasvim dobrovoljno, cak i sa uzivanjem.
Do sada sam objavila 99 tekstova od kojih samo jedan nije bio posvecen tebi. Pa da zaokruzim mada ovo nije ni eho onog sto mogu i umijem kad sam raspolozena. S nadom da ces ovo procitati, nekad.
I da te pitam….zasto mi jos uvijek ponekad pises? To nikako ne mogu da dokucim.
zato jer još nije sve rečeno……….
Javljaju se kad nemaju nikoga.Tako je to.
Zasluzujes bolje.
:*
Ostalo je nedoreceno, to je zaista tako Ursa off. Nesto kao Nezavrsena prica sa karmom stvarnosti.
Dobro je znati da nema nikog Goste_54 😉 Hvala ti :*
Ne budi nicija rezerva.
Nisi zasluzila mrvice.
Razumijes ?
ah dusa, neke osobe nikada ne pustimo da nam isteku iz srca, bez obzira koliko jako stiscemo to srce da ih izguramo napolje…
ali je mozda i bolje tako.. kako bi insan znao da je zivio ?
ljubiim , nedostajala si :*
Goste_54…zaista ti hvala na brizi no nekako mislim….stari smo nas dvoje za igrice rezervi i previse poznajemo jedno drugo za takav pokusaj…no svakako valja biti na oprezu; hvala na savjetu.
Dusa…ne znam sta mu se po glavi mota ali po srcu znam i mislim da si u pravu. Ja preboljela jesam ali zaboravila nisam, mislim da je vrlo vrlo slicno i kod njega. Mi smo uvijek imali te neke identicne aspiracije i emocije. Vrlo , vrlo cesto je nemust za razgovor o ljubavi govorio “isto je”…nemust za razgovor ali za stihove rodjen. Sretna sam sto sam bila inspiracija za mnoge od njih.
Kako si Ajni, ljepoto zore, zvijezdo danice?