Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

29.06.2018.

Lica

Budim se svako jutro sa mislju kako ce bas ovaj dan biti odlican, kako cu u njemu zatvoriti sve nedovrsene price i nasminkati smisao.

Zvuk klavira me pozdravlja; ponekad pomislim kako je zivot kao tipke klavirske, crno bijele, tanane, kako treba pazljivo birati da muzika bude smislena i hrana za dusu. U G minor se utapam lagano, lagano poput rijeci u peru pjesnika....zatvorenih ociju smisljam cvijetne livade prepune sretnih ljudi. Kisa i dalje pada, neupitana, rosi prozore.

I jutros, pronalazim sitne tragove na prasini svoje duse....

Napisi opet stih ili dva, zasto se stidis? Nije valjda da je mali stihoklepac koji je zivio u tvojoj glavi netragom nestao...mozda si ga zakopao u surovu zemlju bez sustine, u zemlju u kojoj vise ni strah ne postoji? Uzmi ogledalo i pogledaj se. Ogledalo je najbolji putokaz.

Moja cista misao stoji iza tebe, u molitvi ali imena se vise ne sjecam.
Izvini za zaborav   :(


19.05.2018.

No regret

Cekam vrijeme da konacno prodje, da se mogu sa zivotom za ruku uhvatiti.


19.05.2018.

Slika

I onda, kad su tragovi stopala na pijesku ispisivala ruzu, divnu pjescanu ruzu miomirisnu od djetinjstva, od srca koje je samo kucati znalo, slutila sam da ce jednom ovako biti... ___________________________________________________________________________

Za sad samo ruza slikana u pijesku
ruza sa hiljadu latica
Sama, bez mirisa
Sjeca se moga djetinjstva.

Kao da su mi ukrali nesto
u nekom mangovenju se sjecam
kao da su me lisili vode, smijeha
u grcu trenutka koji je vristao.

Kao da su me sputali zivotom, cekanjem
prosutim mlijekom i mojim ocima usamljenim
kao da su mi hiljade iglica u srce stavili
pa je umorno, umorno jer ne sanja.

Kao da su mi... ukinuli snove
i svezali kao pritku u bastu jasmina
koji mirise, mirise...

Stariji postovi