Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

06.05.2019.

Samo za moje oci

Siroko otvorenih zjenica taj djecak je pazljivo gledao u mene. Prepoznah ga po osjecaju nekom...kao nekog svog, kao vruc salep u planinskoj kucici zaboravljenoj. Kao dar.

Utrobu prevrnuh i rodih pjesmu...i evo me, letim zvijezdama pod misku...u boji Bogova, cokoladnih prstiju radujem se padu. Za ruku drzeci djecaka pazljivo, da ga ne polomim....



04.05.2019.

Okuma Tomohide, zadnji put

Samoca je tekstura duboko utisnuta u moje bice; na kraju svih pjesama i putokaza, uz svako moje samotno uzglavlje, u svakoj kapi boje koju alavo rasipam u rijeke radosti...ostaje cudan crni trag koji se sporo vuce, zapinje, plasi...

Okuma Tomohide jos uvijek luta mojim snovima ali njegovo srce vise ne kuca; pretvorilo se u oklop koji nosi, po kojem ga svi poznaju. Samo ja znam za slavuja ratnika i svjetskog putnika. To je posebna kob koja navlaci samocu na besano uzglavlje....

30.04.2019.

Paleta

Potpuno savijena u mimohodu dana bojim kisne kapi. I ovo svitanje se rastace kao kuglica sive boje pogodjene vodom, razasuto po prstima, dlanovima, ocima.
Novi dan ce postati dan umiranja...sa njim nece osvanuti samo oblak, a novi zivot ce...sa mnom starom, rastresenom, tuznom uskrsnuti kao slijepac.


Moja rijec je bol...
Moja slika je muzika.


Stariji postovi