Teatar svile

Acta est fabula. © by saStilom

29.10.2018.

Jablane

Dok si ti listao....toliko toga se u mom zivotu desilo...

Najbolnija je Dusa za zbogom koje jos nisam izrekla, uredno potkresani vrhovi ukrasne ograde da se ne vidi sta place iznutra, koraci na prstima da opet sudbinu ne protresem jer ne znam cime sad moze udariti.
Stalni strah sa osmijehom, drhturenje u zoru i fetus polozaj.
Tatu nikako da isplacem, pece ziva rana...

Ali frizura je tu, ne dam se ja. Tek ponekad mahnem svojim starim vozovima na tracnicama kojih vise nema, usudim se pogledati kroz vrijeme u zvijezde koje su nekad tako stajale. Posmatram lisce, ovako isto venu moji dani tugom dodirnuti, sudbinom okahreni. Svako vrijeme ima svoje breme.

Ovo je cini mi se, najteze.

24.10.2018.

Tuga

....i uhvatim sebi ponekad malo samoce u kojoj mogu mirno da placem i tugujem za tobom...i u zelji da na bjelinu prospem sve ono sto me tisti ostanem nijema...Tata, nedostajes toliko da se u meni sve grci i trune, toliko da je dusa i svoje ime zaboravila.... :'(

09.10.2018.

Dusa za zbogom

.............................................

Gledala sam te, nemocna, kako places. Slutila tvoju beskrajnu tugu, tvoj strah da se necemo vise nikad vidjeti. Micao si usnama i znam da si mi zelio ponoviti neke jako vazne zivotne lekcije, da je zivot dobar, da nikad ne odustajem. Micao si usnama bez zvuka a tisina koja je lebdila oko tebe je bila hladna i smrzavala je moje srce.
.............................................

Otisao si tiho, onako kako si i zivio. Plakali smo skupa, milovala sam tvoje celo i gledala u tvoje oci koje su se gubile u daljini. Nisi se borio samo si blago stisnuo moju ruku.
Nadam se, najdrazi moj, da cemo se u toj daljini nekad pronaci,

............................................

Malo li je blogerskog papira za svu tugu moju.

............................................

When I am alone I sit and dream
And when I dream the words are missing
Yes I know that in a room so full of light
That all the light is missing
But I don't see you with me, with me
Close up the windows, bring the sun to my room
Through the door you've opened
Close inside of me the light you see
That you met in the darkness
Time to say goodbye
Horizons are never far
Would I have to find them alone
Without true light of my own with you
I will go on ships over seas
That I now know
No, they don't exist anymore
It's time to say goodbye....

Zbogom, plemeniti oce moj.....

Stariji postovi