Teatar svile

© by saStilom

17.07.2019.

Dusa

Opet ne spavam.
Lezim na zemlji posuta pepelom. Iz mene nicu bijeli krinovi, njihove latice se ljuljaju ivicom moje duse.

Cekam pogled kao strasni sud.
Pogled mojih ociju odnekud otkopan, iz sjecanja izvucen. I sve ono sto ce se roditi u njemu, sto ce me ubiti ili ozivjeti; sto ce me radoscu cjelivati ili baciti nazad u kolotecinu...modru od zivota, od sudbine.
Ljubavi, ime mi pomeni...pomiluj me tiho kao sto si me milovala po rodjenju, kao sto si me darovima svojim kitila i onda kad sam bjezala.
Ozivi me, ozivi ovo srce moje sto bijele krinove radja...iz pepela proslosti, hrast se strasni uzdize da napravi hlada maloj dusi mojoj.

13.07.2019.

Molitva

Pamtim vrijeme, ne bas tako davno, kad sam se budila svako jutro u sabah; cudnim nitima probudjena, rekla bih duhovnim, molitvom sapnutom sa nekih usana.
Opet se, u zadnjih par dana budim u isto vrijeme; kao da me neko dlanom po tjemenu dotakne, pomjeri njeznom rukom iz mjesta mojih sanja, zalije toplom vodom milosrdja i njezno u obraz cjeliva.

Sasvim sam sigurna...Nebo mi opet pruza ruke kako vec odavno nije, cudni ples pomracenja je probudio moje otkucaje i opet bivstvujem na tankoj zici iskupljenja.
Sjetna i zacudjena, pruzenih ruku za novi valcer zivota...

10.07.2019.

freedom is (not) mine and i know how i feel

U potpuno pogresnim lancima, necijom kletvom svezanim u cvor koracam vec prilicno umorna u iscekivanju slobode. Sve je ovo vec preslo svaku mjeru, i rijec bez rijeci i utrnuta tisina, napeta kao luk bez strijele u slabim rukama. Kroz oci hiljadu i jedna slika, sve vec izblijedjele od iscekivanja.

Ljubila bih te u Bergamu, pod kisobranom. Crno bijelim. Drzala bih te za ruku na Citta Alta uspavana bojom tvoga glasa i pjesmom koju si glasno pustio za mene.

Napustena misao pobjegulja....da ti prisapnem koliko ceznem?

Sama sam. Bolno sama.


Stariji postovi